Činjenica je da psi laju. Lavež je jednostavno dio pseće komunikacije i svatko tko je u jednom trenutku odlučio imati psa je valjda svjestan te činjenice. Uzroci, ili okidači, psećeg laveža mogu biti različiti ili mogu i generalno izostati. Neke pasmine su više sklone lavežu od drugih, ali u konačnici je vlasnik taj koji će taj lavež znati ograničiti i naučiti psa da nekad postoji vrijeme za tišinu.
Zašto psi laju?
Upozoravanje drugih životinja, alarmiranje čopora/obitelji, igra i poziv na igru, uzbuđenje, traženje pozornosti, lajanje na komandu vlasnika, pokazivanje straha, pokušaj tjeranja uljeza, lajanje bez ikakvog primjetnog razloga,... ili bilo koja kombinacija ovih situacija moguć je okidač psećeg laveža.
Zašto psi laju?
Upozoravanje drugih životinja, alarmiranje čopora/obitelji, igra i poziv na igru, uzbuđenje, traženje pozornosti, lajanje na komandu vlasnika, pokazivanje straha, pokušaj tjeranja uljeza, lajanje bez ikakvog primjetnog razloga,... ili bilo koja kombinacija ovih situacija moguć je okidač psećeg laveža.
Naravno, da lajanje ne znači nužno nepoželjno ponašanje pasa. Imamo li „psa čuvara“ tada nam je njegov alarm vrlo poželjan jer će nas tim levežom upozoriti na dolazak potencijalne prijetnje ili čak tu istu prijetnju i otjerati. Ono što je bitno je naučiti psa da našu komandu prestane lajati i, naravno, da ne laje bez veze. U tome je uloga vlasnika psa izuzetno važna od najranije dobi psa. Vrlo četo ljudi sasvim nesvjesno potiču pse na lavež. Ako vičemo na psa koji laje pas to može protumačiti i kao da smo mu se pridružili, s duge strane ako se lajavcu obraćamo mirnim glasom ili ga pokušavamo smiriti draganjem pas će to opet shvatiti kao pohvalu i nagradu za njegov marljivi lavež.
Da bi mogli kontrolirati lavež pasa moramo znati prepoznati okidač tog laveža (pronaći uzrok). Velikim dijelom uspješna konrola laveža kao osnovu ima odlučan, čvrst i samouvjeren stav vodiča koji ima povjerenje svojeg psa. Da bi stekli to povjerenje morate poznavati svojeg psa i situacije koje izazivaju lavež. U takvim situacijama morate pokazati smirenost i sigurnost u vođenju vašeg malog čopora. Pas će se povesti za vama jer zna da može vjerovati svojem vođi čopora. Takav odnos psa i vodiča koji se temelji na povjerenju i sigurnosti gradi se od samog početka.
Pseći lavež je načim komunikacije i nikako ne možemo očekivati od psa da u potpunosti prestane lajati već samo očekivati da zna stati kada mu se kaže.
Da bi mogli kontrolirati lavež pasa moramo znati prepoznati okidač tog laveža (pronaći uzrok). Velikim dijelom uspješna konrola laveža kao osnovu ima odlučan, čvrst i samouvjeren stav vodiča koji ima povjerenje svojeg psa. Da bi stekli to povjerenje morate poznavati svojeg psa i situacije koje izazivaju lavež. U takvim situacijama morate pokazati smirenost i sigurnost u vođenju vašeg malog čopora. Pas će se povesti za vama jer zna da može vjerovati svojem vođi čopora. Takav odnos psa i vodiča koji se temelji na povjerenju i sigurnosti gradi se od samog početka.
Pseći lavež je načim komunikacije i nikako ne možemo očekivati od psa da u potpunosti prestane lajati već samo očekivati da zna stati kada mu se kaže.
Kako zaustaviti lavež?
Za zaustavljanje laveža moramo prepoznati njegov uzrok. Onaj izvedbeni (tehnički) dio možemo odraditi na nekoliko načina. Zatvaranje usta psu je jedna od opcija. Ako vaš pas laje i zaljeće se na ljude ogrlice koju obumljuju vrat i njušku psa su dobar odabir. Psu morate dati vremena da se navikne na ogrlicu kako njeno pojavljivanje na svojem vratu ne bi doživljavao kao kaznu, a kad pas počne lajati sve što trebate napraviti je povući uzicu na kojoj vodite psa prema gore i tako ćete psu zatvoriti usta i povući ga u sjedeći položaj. Nakon toga nastavite hodati u smjeru suprotnom od onga u kojem je pas prethodno vukao. Na taj način spriječimo psa u neželjenom ponašanju, dovedemo ga u smireni položaj i kad ponovno krenemo stvorimo situaciju u kojoj opet imamo priliku pohvaliti i nagraditi psa.Još jedan način zatvaranja usta je poticanje psa na nošenje stvari. Psi kojima je donošenje urođeno (retriveri) vrlo često uzimaju predmete i nose ih okolo s ponosom. Naravno, pas koji u usima ima igračku ne može lajati. Ovdje je izuzetno važno napomenuti da nikako nemojte psu davati igračku kad počne lajati. Takvo pojavljivanje igračke pas će shvatiti kao nagradu za njegov lavež i samo ćete pojačati ovakvo ponašanje.
Drugi način sprijačavanje pasa u lajanju počinje rečenicom: naučite svojeg psa lajati na komandu. Ako vaš pas nauči komandu za lajanje tada ćete s vrlo malo truda psu moći objasniti da treba prestati lajati onda kad taj lavež nije poželjan. Svaki put kad pas zalaje pohvalite ga i nagradite izgovarajući pritom komandu za lajanje (najčešće je to: „glas“). Nemojte nagrađivati agresivno ponašanje, lajanje iz straha i histerični lavež jer ne želite potvrđivati takvo ponašanje. Nagradite lavež koji nastaje u igri ili komunikaciji s vama.
Isto tako kad pas jednom nauči lajati uvedite i komandu za prestanak laveža. Kad se pas nakon laveža smiri pričekajte nekoliko sekundi kako pas ne bi pomislio da ga nagrađujete za lajanje i uz izgovaranje komande za prestanak lajanja ga nagradite i pohvalite.
Nekad samo čekanje da se pas zaustavi u lajanju nije dovoljno i potrebno je psu na neki drugi način (nekim drugim zvukom) odvući pozornost. Za takvo odvlačenje pozornosti možete koristiti zviždaljke visokih frekvencija, limenke ili plastične bočice napunjene šljunkom. Kad pas zalaje bacite tu limenku ili bočicu pokraj psa kako bi odvratili njegovu pozornost. Ako se vi pritom pravite da ne znate od kud se bočica stvorila tako ćete kod psa stvoriti dojam da se zvu pojavio odnikud i da svaki put kad on bezveze zalaje od nekud će doći buka. Ne morate nužno uvijek imati pri ruci ovaku bočicu koju možete baciti pokraj psa, katkad je dovoljo proizvesti zvuk predmetom koji vam se našao pri ruci. Zalupite ladicu u kuhinji, gurnite vrata da se zalupe, srušite metlu i slično. Nakon toga se pravite kao da se ništa nije dogodilo. Imajte na umu da nam ovdje nije cilj preplašiti psa već mu samo odvratiti pozornost. Pas vas ne bi trebao vidjeti kao i s čim ste proizveli zvuk. Ako bacate predmet prema psu nikad ga tim predmetom ne smijete pogoditi, već on mora pasti pokraj predmeta. Isto tako predmet tamo i ostavite neko vrijeme kako pas njegovo pojavljivanje ne bi povezao s vama. Naučite slušati svojeg psa. Psi različito laju za različite stvari. Ako vaš pas laje „moram van, piški mi se!“ onda nemojte bacati predmete na njega nego ga samo izvedite u šetnju! :)
Manje sretno rješenje je jednostavno čekati da pas prestane. Ova metoda može funkcionirati ako je pas u zatvorenom prostoru (kavezu) i ako recimo čekamo da se štene smiri, ali ako je pas na otvorenom prostoru tada čekanje nema smisla jer i samo lajanje psu može biti nagrada i potvrda njegova ponašanja. U biti psi ne bi nikad trebali biti sami i bez nadzora u dvorištu, barem dok ne nauče pravila ponašanja i granice unutrar kojih se smiju kretati.
Ako psa držite u boksu (kavezu) možete taj boks prekriti tkaninom kako bi pas bio mirniji i imao manje vanjskih poticaja koji bi izazivali lavež. Pokriveni boks psu više predstavlja mjesto u kojem se može opustiti i u kojem je siguran. Isto je jako bitno da naučite prepoznavati zvukove koje pas proizvodi (pogotovo ako se radi o štenetu!), te ukoliko je psu sila pustite ga van i date mu priliku da nuždu obavi na poželjnom mjestu. Prije stavljanja psa u kavez morate psu dati priliku da taj kavez zavoli i da se u njemu osjeća sigurno, a ne zatočeno!
I na kraju samo možemo spomenuti ogrlice za kontrolu laveža. Ogrlice čija je funkcija odvratiti pozornost psa kad počne lajati djeluju na pse zvučnim signalima, mirisima koje ispuštaju ili laganim elektro-stimulacijom. Sve te oglice djeluju i mogu psa naučiti da ne laje, najnegativnija strana takvih oglica je što i lavež drugih pasa može aktivirati oglicu koju nosi pas koji u tom trenutku ne laje. Primjenu ovih oglica nije preporučljiva bez savjetovanja sa stručnom osobom, a i onda tek ukoliko druge opcije nisu primjenjive.
Već je bilo govora o važnosti dobrog odnosa između psa i vodiča i povjerenju u sposobnost vodiča da na svaku situaciju odreagira ispravno. Ovakav odnos se gradi kroz vježbe, trening, druženje i provođenje vremena s vašim psom.
Za zaustavljanje laveža moramo prepoznati njegov uzrok. Onaj izvedbeni (tehnički) dio možemo odraditi na nekoliko načina. Zatvaranje usta psu je jedna od opcija. Ako vaš pas laje i zaljeće se na ljude ogrlice koju obumljuju vrat i njušku psa su dobar odabir. Psu morate dati vremena da se navikne na ogrlicu kako njeno pojavljivanje na svojem vratu ne bi doživljavao kao kaznu, a kad pas počne lajati sve što trebate napraviti je povući uzicu na kojoj vodite psa prema gore i tako ćete psu zatvoriti usta i povući ga u sjedeći položaj. Nakon toga nastavite hodati u smjeru suprotnom od onga u kojem je pas prethodno vukao. Na taj način spriječimo psa u neželjenom ponašanju, dovedemo ga u smireni položaj i kad ponovno krenemo stvorimo situaciju u kojoj opet imamo priliku pohvaliti i nagraditi psa.Još jedan način zatvaranja usta je poticanje psa na nošenje stvari. Psi kojima je donošenje urođeno (retriveri) vrlo često uzimaju predmete i nose ih okolo s ponosom. Naravno, pas koji u usima ima igračku ne može lajati. Ovdje je izuzetno važno napomenuti da nikako nemojte psu davati igračku kad počne lajati. Takvo pojavljivanje igračke pas će shvatiti kao nagradu za njegov lavež i samo ćete pojačati ovakvo ponašanje.
Drugi način sprijačavanje pasa u lajanju počinje rečenicom: naučite svojeg psa lajati na komandu. Ako vaš pas nauči komandu za lajanje tada ćete s vrlo malo truda psu moći objasniti da treba prestati lajati onda kad taj lavež nije poželjan. Svaki put kad pas zalaje pohvalite ga i nagradite izgovarajući pritom komandu za lajanje (najčešće je to: „glas“). Nemojte nagrađivati agresivno ponašanje, lajanje iz straha i histerični lavež jer ne želite potvrđivati takvo ponašanje. Nagradite lavež koji nastaje u igri ili komunikaciji s vama.
Isto tako kad pas jednom nauči lajati uvedite i komandu za prestanak laveža. Kad se pas nakon laveža smiri pričekajte nekoliko sekundi kako pas ne bi pomislio da ga nagrađujete za lajanje i uz izgovaranje komande za prestanak lajanja ga nagradite i pohvalite.
Nekad samo čekanje da se pas zaustavi u lajanju nije dovoljno i potrebno je psu na neki drugi način (nekim drugim zvukom) odvući pozornost. Za takvo odvlačenje pozornosti možete koristiti zviždaljke visokih frekvencija, limenke ili plastične bočice napunjene šljunkom. Kad pas zalaje bacite tu limenku ili bočicu pokraj psa kako bi odvratili njegovu pozornost. Ako se vi pritom pravite da ne znate od kud se bočica stvorila tako ćete kod psa stvoriti dojam da se zvu pojavio odnikud i da svaki put kad on bezveze zalaje od nekud će doći buka. Ne morate nužno uvijek imati pri ruci ovaku bočicu koju možete baciti pokraj psa, katkad je dovoljo proizvesti zvuk predmetom koji vam se našao pri ruci. Zalupite ladicu u kuhinji, gurnite vrata da se zalupe, srušite metlu i slično. Nakon toga se pravite kao da se ništa nije dogodilo. Imajte na umu da nam ovdje nije cilj preplašiti psa već mu samo odvratiti pozornost. Pas vas ne bi trebao vidjeti kao i s čim ste proizveli zvuk. Ako bacate predmet prema psu nikad ga tim predmetom ne smijete pogoditi, već on mora pasti pokraj predmeta. Isto tako predmet tamo i ostavite neko vrijeme kako pas njegovo pojavljivanje ne bi povezao s vama. Naučite slušati svojeg psa. Psi različito laju za različite stvari. Ako vaš pas laje „moram van, piški mi se!“ onda nemojte bacati predmete na njega nego ga samo izvedite u šetnju! :)
Manje sretno rješenje je jednostavno čekati da pas prestane. Ova metoda može funkcionirati ako je pas u zatvorenom prostoru (kavezu) i ako recimo čekamo da se štene smiri, ali ako je pas na otvorenom prostoru tada čekanje nema smisla jer i samo lajanje psu može biti nagrada i potvrda njegova ponašanja. U biti psi ne bi nikad trebali biti sami i bez nadzora u dvorištu, barem dok ne nauče pravila ponašanja i granice unutrar kojih se smiju kretati.
Ako psa držite u boksu (kavezu) možete taj boks prekriti tkaninom kako bi pas bio mirniji i imao manje vanjskih poticaja koji bi izazivali lavež. Pokriveni boks psu više predstavlja mjesto u kojem se može opustiti i u kojem je siguran. Isto je jako bitno da naučite prepoznavati zvukove koje pas proizvodi (pogotovo ako se radi o štenetu!), te ukoliko je psu sila pustite ga van i date mu priliku da nuždu obavi na poželjnom mjestu. Prije stavljanja psa u kavez morate psu dati priliku da taj kavez zavoli i da se u njemu osjeća sigurno, a ne zatočeno!
I na kraju samo možemo spomenuti ogrlice za kontrolu laveža. Ogrlice čija je funkcija odvratiti pozornost psa kad počne lajati djeluju na pse zvučnim signalima, mirisima koje ispuštaju ili laganim elektro-stimulacijom. Sve te oglice djeluju i mogu psa naučiti da ne laje, najnegativnija strana takvih oglica je što i lavež drugih pasa može aktivirati oglicu koju nosi pas koji u tom trenutku ne laje. Primjenu ovih oglica nije preporučljiva bez savjetovanja sa stručnom osobom, a i onda tek ukoliko druge opcije nisu primjenjive.
Već je bilo govora o važnosti dobrog odnosa između psa i vodiča i povjerenju u sposobnost vodiča da na svaku situaciju odreagira ispravno. Ovakav odnos se gradi kroz vježbe, trening, druženje i provođenje vremena s vašim psom.
RSS Feed